Subota, 01 Prosinac 2012 22:47
Autor Dženan Dautović
Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske prošlosti organiziralo je u četvrtak 29. novembra je Okrugli stol na temu "Žene u srednjovjekovnoj Bosni". Kako je naglasio moderator skupa, Emir O. Filipović, aktuelnost ove teme u modernoj historiografiji i težnja da se proučavanje položaja žena u srednjovjekovnoj Bosni postavi na viši nivo bili su glavni motivi organizacije ovog Okruglog stola. Na skupu je učešće uzelo petnaestero izlagača, čiji su referati hronološki i tematski podijeljeni u tri bloka po pet izlaganja.
Dinamika srednjovjekovnog života uzrokovala je da se brojne žene iz Bosne odjednom nađu u potpuno novoj sredini i nepoznatom okruženju.Elmedina Duranović je obradila tamnu stranu tih kretanja – u 13. stoljeću još uvijek prisutnu praksu prodaje i kupovine robova. S obzirom na prirodu srednjovjekovnog ropstva, kada su robovi bili samo pomoćna radna snaga korištena za obavljanje uglavnom kućanskih poslova, ne iznenađuje činjenica da među njima brojčano dominiraju žene u odnosu na muškarce. Bračna politika bosanske vladajuće porodice Kotromanića je bila veoma raznolika, a na ovom skupu njoj su posvećena čak četiri izlaganja. Nedim Rabić je se osvrnuo na genealoški problem porijekla Marije, supruge grofa Ulricha X od Helfensteina, koja je se konstantno potpisivala „von Bosnien“. Na taj način, ovaj mladi naučnik je donekle skinuo veo misterije koja je bila vezana za porijeklo ove bosanske princeze i njemačke grofice. Međudinastičke odnose Bosne i Ugarske u drugoj polovini 14. stoljeća, kroz prizmu braka Elizabete sa Ludovikom I Velikim, sagledao je Dženan Dautović. Elizabeta, kćerka čuvenog bosanskog bana Stjepana II, pokazala se kao veoma ambiciozna i sposobna kraljica, no usljed nastalog sukoba s hrvatskim plemstvom, okončala je tragično. Jako zanimljivo bilo je izlaganje Emira O. Filipovića, o do sada nepoznatim potomcima Kotromanića u Češkoj, rođenih u braku bosanske princeze Jelene sa vojvodom Přemekom Opavskim. U radu je autor, na osnovu rezultata češke historiografije i heraldičkih pojedinosti, analizirao osnovanost tih vijesti.
Svadbeni ceremonijal bosanskih kraljeva bio je jako raskošan i svečan događaj, o kojem se dugo poslije pričalo. Kompletan proces, od prošnje, dobijanja dozvole za vjenčanje, pa do centralne svadbene svečanosti trajao je i po nekoliko mjeseci. Centralne svečanosti opisane su na primjeru svadbi kralja Tvrtka II i Doroteje Gorjanske, te Stefana Tomaša i Katarine, kćerke Stjepana Vukčića Kosače. U centru navedenih dešavanja, u svom sjaju stajala je princeza, buduća kraljica Bosne i upravo njoj je svoje zanimljivo izlaganje posvetio Marjan Drmač. Ove svečanosti su bile u velikom kontrastu u odnosu na sudbine dviju kraljica koje su preživjele Osmansko osvajanje Bosne 1463. godine. O kraljici Katarini pisano je jako mnogo, često veoma tendenciozno i pogrešno. Ni ovaj skup nije mogao proći bez izlaganja o njoj. Tako je Husein Sejko Mekanović u svom referatu o portretu i nadgrobnoj ploči kraljice Katarine u Rimu otvorio niz pitanja koja tek trebaju dobiti svoj konačni odgovor. Na ovom mjestu je nagovješten i skori izlazak rada ovog autora u kojem će biti prezentirana postavka o pravom portretu ove kraljice. S druge strane, o kraljici Mari, supruzi pogubljenog kralja Stefana Tomaševića, mnogo manje se zna. Senja Mahinić je prateći sudbinu ove kraljice nakon 1463. utvrdio da se ona skrasila u Ježevu kod Sereza, te je sa nekoliko argumenata doprinio razvoju teze o njezinoj preudaji za jednog visokog vojnog časnika na osmanskom dvoru. Uvriježena mišljenja o pasivnosti srednjovjekovnih žena i njihovoj neuključenosti u javne poslove, na primjeru poslovnih poduhvata dviju bosanskih vojvotkinja: Jelene Hranić i Jelene Nelipčić, uvjerljivo je osporio Semir Hambo. Ove dvije vojvotkinje su zbog svoje uključenosti u niz poslova sa Dubrovnikom, Kotorom i trgovcima iz drugih centara postale jedne od najprepoznatljivijih žena bosanskog srednjovjekovlja. Iako su bile udane za najmoćnije velikaše tog vremena, one nisu propale u anonimnost udobnog života na dvoru, nego su svojom aktivnošću zauvijek uklesale svoja imena u prošlost bosanskog srednjovjekovlja.
Posljednji blok izlaganja bio je posvećen nizu epizoda iz svakodnevnog života žena u srednjovjekovnoj Bosni i analizi njihovog položaja u društvu. Prof. dr. Esad Kurtović, proučavajući dokumente dubrovačke provinijencije, naišao je na nekoliko ugovora kojim ugledni Dubrovčani daju svoju djecu ženama u unutrašnjosti Balkana na dojenje. Ova praksa najmljenog dojenja dugo se zadržala i zanimljiv je pokazatelj tokova svakodnevnog života u dubrovačkom zaleđu. Dvojac sa Pravnog fakulteta, prof. dr. Dževad Drino i Benjamina Londrc, osvrnuli su se na posebnost pravnog položaja žene u bosanskom srednjovjekovlju. Na osnovu odredbi testamenta Pribisava Vukotića analiziran je uticaj ostataka rimskog prava na pravne norme srednjovjekovnog bosanskog društva i pokazano je da je pravni položaj žene u Bosni bio unekoliko povoljniji nego u okolici. Koja su ženska imena bila najraširenija u srednjovjekovnoj Bosni? Da li je na njih više uticalo slavensko porijeklo ili kršćanske tradicije? Postoje li klasne razlike u nadijevanju imena ženskoj djeci? Na ova i slična pitanja odgovore je pokušao dati Enes Dedić. Kao poseban prozor u bosansko srednjovjekovlje, stećci su oduvijek privlačili posebnu pažnju istraživača. Predstavu žena kao dijela figuralnih kompozicija na stećcima obradila je u svom izlaganju Narcisa Semić, posebnu pažnju pridavši razlikama između simboličkih predstava i predstava stvarnog života. Još jedno izlaganje daje specifičan uvid u onovremeni život. Slaven Tadić je na osnovu arheoloških nalaza i slikovnih prikaza pokušao rekonstruisati kulturu odijevanja i nakit koji su koristile bosanske srednjovjekovne žene. Kao poseban sloj društva, dvorske dame su dobile dužnu pažnju u radu Irfana Teskeredžića. Autor je uporednom metodom pokušao definisati pravo značenje termina "dvorska dama" a zatim je predstavio biografije nekoliko poznatih bosanskih dama koje su boravile u sviti bosanske kraljice.
Velika zainteresiranost koja je pratila ovaj naučni skup potvrda je zanimanja bosanskohercegovačke javnosti za prošlost i u onim segmentima koji se svojom prirodom odmiču od velikih političkih pitanja. Okrugli stol je pokazao da položaj žena u srednjovjekovnoj Bosni nije bio tako nepovoljan, kako je do sada prikazivano, no i da ovoj temi i dalje treba pridavati posebna pažnja u naučnim istraživanjima. Istovremeno, uspješno provedena organizacija i kvalitet prezentiranih radova pokazatelj su da od Društva za proučavanje srednjovjekovne bosanske prošlosti možemo u budućnosti očekivati slične organizacijske poduhvate.
Dženan Dautović
Na osnovu svega navedenog možemo zaključiti da područje općine Bijeljina nema veliki broj nekropola sa stećcima. Međutim, slučajno otkriće koje se desilo za vrijeme obnove bijeljinske Atik džamije, koja je srušena u proteklom ratu, dovelo je do novih drugačijih zaključaka. Naime za vrijeme obnove džamije, prilikom vađenja starih temelja i ubacivanja nove betonske konstrukcije, došlo je do otkrića većeg broja srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika- stećaka. Radovi na obnovi su odmah obustavljeni, dok se ne izvrše detaljnija istraživanja objekta. Na osnovu arheoloških istraživanja koji su nakon toga sprovedeni, pronađen je veliki broj sekundarno upotrijebljenih stećaka, od čega je evidentirano 23 sa natpisima.
